Penzijsko osiguranje
Svako ima pravo na penziju – program Lige Socijaldemokrata Vojvodine
Oblast penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) veoma je značajna za svako društvo, kako zbog penzionera koji u starosti na ovaj način obezbeđuju materijalnu sigurnost, tako i zbog aktivnih osiguranikakoji uplatom doprinosa direktno utiču na funkcionisanje sistema PIO, te na taj način obezbeđuju svoja kasnija prava.
Problemi u funkcionisanju PIO u našoj zemlji direktno su vezani za dolazak na vlast Slobodana Miloševića i njegovog režima, a u Vojvodini posebno nakon gubitka autonomije.
Razlog za ovo je apsolutno nemaran odnos režima prema ovoj problematici, zastarela i prevaziđena regulativa uglavnom preuzeta iz bivše SFRJ, a u Vojvodini i pljačka fondova izvršena nakon gubitka autonomije.
Dugoročni problemi u ovoj oblasti čije će posledice osećati čitave generacije aktivnih osiguranika su niske osnovice (plate) i visoke stope doprinosa.
Niske osnovice osiguranja, odnosno male plate, u prosveti, zdravstvu, kulturi i privredi obezbeđuju samo pravo na minimalnu penziju, koja kasnijim korisnicima ne može obezbediti materijalnu sigurnost. S druge strane visokim stopama doprinosa koje iznose i do 100% na neto l.d. država od zaposlenih i njihovih preduzeća uzima nerealno visoke iznose pokušavajući na taj način da obezbedi kakvu-takvu isplatu penzija.
Da bi izbegli ovako suluda zahvatanja i slobodno možemo reći, pljačku svoje imovine, mnoga preduzeća, naročito u privredi isplaćuju l.d. na crno ili u naturi, privatnici ne prijavljuju svoje radnike ili ih prijavljuju na minimalnu osnovicu, a zemljoradnici ogorčeni na politiku države u oblasti otkupa poljoprivrednih proizvoda svoje doprinose uglavnom i ne uplaćuju ili ih uplaćuju sa zakašnjenjem.
PIO je dugoročno osiguranje i problematika u toj oblasti ne može se rešiti na način kako to radi režim na vlasti, odnosno politikom od danas do sutra i od izbora do izbora.
U penzijskom osiguranju kod nas i u svetu postoji opšte pravilo o minimalnim uslovima za funkcionisanje sistema, a to je da najmanje tri aktivna osiguranika „izdržavaju“ jednog penzionera. U našoj zemlji taj odnos je pao na gotovo 1:1, odnosno broj penzionera se izjednačio sa brojem zaposlenih. U takvim uslovima nije moguće redovno isplaćivanje penzija i njihovo usklađivanje sa rastom ličnih dohodaka.
Šta treba učiniti kako bi se poboljšao sistem PIO u naoj zemlji?
Za penzionere u Vojvodini automatski bi se poboljšao položaj samim uvođenjem autonomije i pravljenjem vojnog penzionog fonda jer bi broj aktivnih osiguranika svojim uplatama obezbedio redovniju uplatu penzija.
Odlaskom Slobodana Miloševića sa vlasti i dolaskom nekog demokratskog režima, stvorili bi se uslovi da se u ovoj oblasti racionalnije koriste sredstva, kao i da se promenom ekonomskih uslova i ekonomije u celini, sredstva uplaćena u PIO fondove kapitalizuju.
U razvijenim evropskim zemljama sredstva uplaćena u fondove PIO se kapitalizuju ulaganjem u razna profitabilna preduzeća, banke i dr. I tako se čuvaju i zaštićuju od raznih monetarnih udara i poremećajana tržištu novca.
Kod nas je situacija obrnuta: Inflacija je konstantno iz godine u godinu na trocifrenom nivou, a ono malo novca uplaćenog na račune fondova PIO obezvređuje se čekajući da se prikupi kvota za isplatu penzija. To je i dovelo do definitivnog kraha penzijskog osiguranja Jugoslavije u uslovima hiperinflacije 1993. godine.
Obnovom ekonomije i novim privrednim amahom stvorili bi se uslovi za veće zapošljavanje čime bi se broj aktivnih osiguranika značajno povećao što bi direktno uticalo na stabilnost isplate penzija.
Povećanjem osnovice osiguranja (za samostalne delatnosti i zemljoradnike), kao i snižavanjem stope doprinosa obezbedilo bi se da budući korisnici penzija mogu računati na veće penzije koje bi im u starosti obezbedile pristojan život.
Ostalo u Program LSV
Komentari
Izrazite svoje misljenje...
Morate biti ulogovani za komenarisanje.

