Narodi Vojvodine
Teze o minimalnim pravima naroda Vojvodine u oblasti informisanja, upotrebe jezika i pisma, obrazovanja i kulture Lige Socijalemokrata Vojvodine
P O V O D I
U ovim sudbonosnim trenucima istorije Vojvodine i Srbije, Liga socijaldemokrata Vojvodine, kao stranka koja nema nacionalni predznak, mora definisati svoj politički stav prema etničkom pitanju, kao pitanju od vitalne važnosti kako za prevazilaženje trenutne situacije, tako i za stvaranje osnova budućeg ustrojstva Vojvodine.
Nakon 1918. i 1945. po treći put u ovom veku nastoji se da se akcijama iniciranim van Vojvodine promeni pravni status, etnička struktura i ekonomski položaj Vojvodine. Talasi nacionalizma i teritorijalnih pretenzija ugrozili su samobitnost Vojvodine i njenih građana, preteći da razore i unište sve ono što se stvaralo vekovima. Nove nasilne promene u strukturi stanovništva Vojvodine, kao i narušavanje tolerantnih medjunacionalnih odnosa, prete za duže vreme da ugroze svaku ideju o mogućnostima zajedničkog života.
Zbog toga, nametnuta situacija iziskuje potrebu da se preispita dosadašnji razvoj međunacionalnih odnosa i isto tako redefinise kako koncepcija zajedničkog života u Vojvodini tako i koncepcija Vojvodine u okviru novih zajednica koje nastaju ili mogu nastati na jugoslovenskom prostoru.
OPŠTE NAPOMENE
Program prevashodno ima u vidu stanovništvo Vojvodine – kao geografske, istorijske, kulturne, administrativne i političke celine. Reč je o onim pitanjima koja se ne mogu rešiti, niti se smeju rešavati van Vojvodine i o kojima treba da odlučuju sami građani Vojvodine. Projekat je okrenut budućnosti Vojvodine, Jugoslavije i Evrope. Zbog toga se u njemu ne polazi od zatečene situacije, reciprociteta, ili minimuma međunarodnih normi ili prava, već od novog koncepta ustrojstva Vojvodine zasnovanog na pretpostavkama o mogućnostima zajedničkog i skladnog života njenih građana i naroda.
I. NOVO PRINCIPIJELNO POLAZIŠTE:
VOJVODINA – ZAJEDNICA GRADJANA, ZAJEDNICA RAVNOPRAVNIH
Ovo polazište proizilazi iz potrebe i mogućnosti za jednom novom Vojvodinom, zasnovanom na principu zajednice građana i ravnopravnosti naroda – u kojoj se odbacuje pojam „nacionalne manjine“ kao i podela na pripadnike „naroda“ i „narodnosti“ koja je nepravična i prevaziđena stoga što unapred daje nekome veća, a nekome manja prava.
II. NARODI VOJVODINE
Polovinom 18. veka, nakon austrijsko-turskih ratova, na opustošenim i močvarnim područjima Vojvodine, gotovo istovremeno naseljavaju se pripadnici raznih evropskih naroda.
Život koji je otpočeo u susedstvu dva, tri i više naroda, oblikovao je tokom 250 godina zajedničkog života ne samo saznanje neophodnosti tolerancije medju pripadnicima različitih naroda, već i poseban kvalitet života i odnosa među ljudima.
Zbog toga je Vojvodina društveno-politička i teritorijalna zajednica koja se ne zasniva, niti se može zasnivati na nacionalnom ekskluzivitetu.
Narodi Vojvodine su:
- Srbi
- Mađari
- Hrvati
- Slovaci
- Rumuni
- Rusini
- Ukrajinci
- Crnogorci
- Romi
- Jugosloveni
- Makedonci
- Muslimani
- Nemci
- Jevreji i drugi.
III. STATUS VOJVODINE
Odgovarajuće rešenje pitanje političkog statusa Vojvodine jeste preduslov svakog daljeg razmatranja pitanja koja se tiču informisanja, obrazovanja i kulture u Vojvodini kao etnički složenoj zajednici. Taj status mora biti takav da on na nivou Vojvodine obezbeđuje ceo sistem odlučivanja i sprovodjenja odluka. Ovaj status mora biti i međunarodno garantovan.
IV. PRAVA
Pravo na opstanak
Svaki narod ima pravo na opstanak. Suprotno ovom pravu, te prema tome zabranjene, jesu sve mere kojima se podstiče ili sprovodi asimilacija. Posebno je nedopustivo administrativno ili bilo kakvo nasilno menjanje etničke slike pojedinih područja putem organizovanog naseljavanja i preseljavanja, ili preduzimanje mera, na otvoren ili prikriven način, koje podstiču iseljavanje. Narodima, bez obzira na brojnost njihovih pripadnika, treba omogućiti da svoje interese ostvaruju na područjima gde žive umesto da svoj razvoj očekuju od promena granica, ili na štetu drugih naroda.
Pravo na građansko i nacionalno predstavljanje i zastupljenost
U veće gradjana može biti izabran svaki građanin Vojvodine bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost i izbor se vrši po proporcionalnom izbornom sistemu.
Veće naroda ima jednak broj predstavnika organizovanih zajednica onih naroda koji u strukturi stanovništva Vojvodine čine vise od 0,5%. Pitanja koja razmatra i o kojima odlučuje obuhvataju informisanje, obrazovanje, kulturu, relevantne oblasti nauke i druge oblasti značajne za ostvarivanje nacionalnih prava. Sve odluke se donode konsenzusom u predviđenom roku.
Zakone iz navedenih oblasti Veće građana ne može doneti bez saglasnosti Veća naroda.
Za izbor organa lokalne samouprave važi isti princip.
Pravo na upotrebu jezika i pisma
Najznačajnija načela jezičke politike radi obezbeđenja ravnopravnog i punog zajedničkog života ljudi i naroda u Vojvodini, moraju biti sledeća:
- svaki narod u Vojvodini ima pravo na svoj sopstveni jezik i njegovo pismo
- svaki narod ima pravo da svoj jezik naziva njegovim imenom
- jezici svih naroda su ravnopravni, što podrazumeva da imaju pravo na postojanje, razvoj i zastupljenost u svim segmentima življenja
- svaki narod u Vojvodini ima pravo da opšti na svom jeziku u javnoj komunikaciji, na svim nivoima života i rada – u porodičnoj, životnoj i radnoj sredini, na mesnom, opštinskom i nivou Vojvodine, kada god je to moguće ili neophodno.
Praktično rešenje upotrebe jezika i pisma
Srpski jezik, kao jezik najbrojnijeg naroda, srpskog, u službenoj je upotrebi na celoj teritoriji Vojvodine, bez obzira na broj pripadnika srpskog naroda na pojedinim administrativnim područjima.
Oba pisma, ćirilično i latinično ravnopravna su.
Na teritoriji Vojvodine, pred organima vlasti u službenoj upotrebi su još i
- mađarski
- hrvatski
- slovački
- rumunski
- rusinski
- ukrajinski jezik
- romski
To znači da građani mogu na ovim jezicima da se obrate državnim organima, kao i organima lokalne samouprave, da imaju pravo na vođenje sudskog postupka i pravo na odgovor na ovim jezecima.
U opštinama u kojima je vise od 10% pripadnika određenog naroda, u službenoj je upotrebi i jezik tog naroda.
Poželjno je da se jezik manje brojno zastupljenog naroda utvrdi kao službeni u većim opštinama ili gradovima i onda kada se taj broj kreće ispod 10% ukupnog broja stanovništva na tom području, naročito u slučajevima ako je to već ranije bila ustaljena praksa.
Nazivi mesta, ulica,…, ispisuju se na jeziku i u jezičkom obliku koji je prihvaćen kao službeni na datom području.
Svi nazivi i javni natpisi ispisuju se prvo na srpskom, a zatim na drugim jezicima koji su u službenoj upotrebi na datom području tako što se sadržina teksta može prevoditi, ali ne i menjati.
Svaki pojedinac, pripadnik bilo kojeg naroda, ima pravo da se njegovo vlastito ime piše, privatno ili javno, kao i da se u svim službenim dokumentima vodi – bez transkripcije i shodno pravopisu jezika naroda čiji je pripadnik.
Štampa i drugi vidovi javnog informisanja
Svaki narod ima pravo na sredstva informisanja na maternjem jeziku.
Manje brojni narodi imaju pravo na finansijsku pomoć države za izdavanje dnevnih, nedeljnih i posebnih (dečijih, omladinskih, stručnih i dr.) listova, časopisa, odnosno publikacija, tako da se kao minimum obezbeđuje obim informisanja koji je dat ustavnim rešenjima Vojvodine do 1988. godine.
Dosadašnji nivo, kao minimum, mora se razvijati i unapređivati u skladu sa rastućim potrebama i razvojem individualnih i društvenih mogućnosti.
Pravo na sopstvene škole
Svaki narod može imati onoliko predškolskih, osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova, koliko i kakve želi i može da ih finansira u okviru postojećih zakona.
Pri tome, iz budžetskih sredstava namenjenih za školstvo izdvajaju se sredstva za finansiranje predškolskih ustanova i škola svakog naroda čiji najmanji iznos odgovara procentualnom učešću svakog naroda u odnosu na ukupan broj stanovnika Vojvodine – što približno odgovara i iznosu koji poreski obveznici svakog naroda uplaćuju u taj budžet.
Taj minimum se može i povećati, u slučaju da se radi o obezbeđivanju neophodnog minimuma navedenih prava.
U ovu svrhu će se svakoj organizaciji nacionalnoj zajednici staviti na raspolaganje zgrade, delove zgrada, prostorije i oprema koja odgovara srazmeri procentualnog učešća svakog od naroda u ukupnom broju stanovnika Vojvodine.
Saznanja vezane za ovo pitanje biće korigovana (uvećana) sa procentom koji odgovara procentu za koji je broj pripadnika određenog naroda bio veći prema popisu stanovništva iz 1971. godine (ako je tada broj pripadnika onih naroda koji su manje brojni veći).
Ova korekcija ima u vidu činjenicu da su ti objekti bili građeni iz budžetskih sredstava i da su u formiranju tih sredstava pripadnici manje brojnih naroda mogli doprinositi u izvesnoj većoj meri.
Pripadnici svakog naroda mogu osnovati privatne predškolske ustanove, škole i druge obrazovne ustanove što će biti pomognuto i stimulisano poreskim olakšicama.
Školski programi – jedinstveni i posebni
Vaspitanje i obrazovanje građana u Vojvodini obavlja se u predškolskim i školskim ustanovama na njihovom jeziku i pismu, kao i na jeziku i pismu za koji se svojevoljno opredele, prema zajedničkim i posebnim programima.
Vaspitanje i obrazovanje koje nije u vezi sa nacionalnom pripadnosću polaznika sprovodi se u opsegu i sadržaju propisanom od nadležnog organa i predstavlja deo zajedničkog, odnosno jedinstvenog stručnog programa obrazovanja.
U posebnim programima je na primeren i stručan način obuhvaćena istorija, kultura, tradicija, jezik i nauka (koja obuhvata upoznavanje naučne i stručne terminologije) pojedinih naroda na koje se posebni programi odnose. Posebne programe utvrđuje nadležni organ Vojvodine za školstvo, uz konsultacije odgovarajućih tela organizovanih nacionalnih zajednica na koje se posebni program odnosi.
Učenici koji ne pohađaju školu na svom maternjem jeziku imaju pravo da u okviru zasebnog školskog odeljenja izučavaju predmete koji su u vezi sa njihovom nacionalnom pripadnosću (jezik, istorija, književnost, i sl.).
O izboru nastavnika se izjašnjava školski odbor, koji sačinjavaju roditelji učenika, koji prate određeni program, odnosno nastavu o kojoj se u konkretnom slučaju radi.
Prijemni i kvalifikacioni ispiti na svim nivoima obrazovanja, pripadnici svakog naroda mogu polagati na maternjem jeziku. Ako se prijemni ispiti polaže iz predmeta koji se u školi bilo kojeg naroda izučava prema posebnom programu (maternji jezik, istorija, i sl.), prijemni ispit će se polagati prema tom programu.
Pripadnici svih naroda izučavaju srpski jezik.
Pripadnici srpskog naroda, kao i onih naroda koji su zastupljeni na odredjenom području, mogu učiti jezik jednog ili više naroda Vojvodine kao jezik sredine, a obavezno, ako je to većinski jezik u toj sredini.
Rad nastavničkih škola i fakulteta svih naroda u Vojvodini finansiraće se sredstvima budžeta Vojvodine.
Nastava na Univerzitetu se izvodi na srpskom jeziku.
Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, obezbediće se izvođenje nastave na jezicima svih naroda.
To podrazumeva organizaciju odgovarajućih studijskih grupa, kao i naučno-istraživački rad iz oblasti relevantnih za proučavanje, negovanje i razvoj jezika, tradicije kulture i pedagogije.
U meri u kojoj postoje kadrovi i dovoljan interes, na fakultetima i višim školama može se izvoditi paralelna nastava na jeziku svakog manje brojnog naroda u Vojvodini.
Takođe, u cilju izvođenja nastave, na nenastavničkim fakultetima se mogu formirati odgovarajući terminološki lektorati.
Izdavanje udžbenika se obezbeđuje iz istih sredstava za sve nivoe obrazovanja i sve jezike koji se koriste u nastavi.
Izdavanje udžbenika odobrava nadležni organ Vojvodine.
Kultura
Svi pripadnici svakog naroda imaju pravo da se u potpunosti obaveste, održavaju, neguju i razvijaju kulturu svojega naroda, i da pri tome uživaju pomoć države.
To se odnosi kako na spomenike, prošlosti i tradiciju, tako i na književnost, umetnost, muziku, folklor, kako i druge oblike kulture.
Finansijski će se posebno pomagati pozorišta, udruženja u kulturi, ili manifestacije od šireg značaja.
Najmanja finansijska pomoć mora biti srazmerna sa brojem pripadnika određenog naroda, s tim da najosnovnije potrebe država obezbeđuje bez obzira na broj njegovih pripadnika.
Vojvodina čuva i bez diskriminacije obnavlja i štiti spomeničko blago i celokupnu kulturnu baštinu koja se nalazi na području Vojvodine.
Na planu izdavačke delatnosti, svi narodi imaju pravo na nadoknadu troškova pojedinih značajnih i kapitalnih izdanja u skladu sa dosadašnjom praksom, kao i novoostvarenim kriterijumima, koji ne mogu biti ispod dostignutog nivoa.
Nauka
U okviru katedri i naučnih instituta na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao i pored njih, pomagaće se za svaki narod naučna delatnost u domenu lingvistike, istorije, etnologije i srodnih disciplina. Finansiraće se izdavanje naučnih časopisa za svaki narod, čiji broj izlazaka (godišnje od 1 do 12) će zavisiti od brojnosti naroda, potrba i mogućnosti.
Kulturno-obrazovne, izdavačke i naučne ustanove
U cilju zaštite od asimilacije i akulturacije, kao i očuvanja sopstvenog identiteta, svaki narod ima pravo na osnivanje i rad matičnih ustanova, kao kulturno-obrazovnih, izdavačkih i naučnih ustanova, kao što su:
- Matica srpska
- Matica slovačka
- Matica rusinska i sl.
Zavisno od svojih potencijala, ove bi ustanove u cilju čuvanja, negovanja i razvijanja kulture određenog naroda mogle da organizuju svoje arhive, muzeje, biblioteke i galerije.
Državni organi moraju uvažavati ove ustanove. Nijedno pitanje iz oblasti informisanja, obrazovanja i kulture, ne može se razmatrati u parlamentu Vojvodine a da predhodno nema ocenu matičnih ustanova, kao kompetentnih ustanova.
Saradnja matičnih ustanova na projektima od zajedničkog interesa (naročito onih kojima se podstiču međusobni odnosi medju kulturama naroda Vojvodine, kao i drugi oblici saradnje), biće posebno stimulisano.
Rad matičnih ustanova finansiraće se putem budžeta, priloga, poklona, zadužbina i drugih izvora.
Vojvođanska akademija nauka i umetnosti
Vojvođanska akademija nauka i umetnosti je ustanova svih građana i naroda Vojvodine.
Kontakti sa matičnom državom
Pripadnici svakog naroda, kao i njihove organizacije, imaju pravo na nesmetane kontakte sa matičnom državom. To podrazumeva, između ostalog, slobodan odlazak u tu državu radi školovanja, slobodnu razmenu publikacija, kulturnih i naučnih programa, bez carinskih i administrativnih opterećenja, slobodu pojedinačnih i grupnih poseta.
Vojvodina će posebno razvijati saradnju sa bivšim jugoslovenskim republikama, na najboljim dosadašnjim osnovama i tradiciji, bez političkih predrasuda, kao i sa nejugoslovenskim matičnim državama naroda Vojvodine (Rumunijom, Mađarskom, Slovačkom, Ukrajinom).
Matične države imaju legitimna prava da se interesuju za položaj pripadnika delova svog naroda u Vojvodini, a organi uprave Vojvodine dobronamerno će razmotriti sugestije matične države koje se tiču položaja njenog naroda.
Simboli i zastave
Svi pripadnici svakog naroda u Vojvodini imaju pravo da javno koriste svoje zastave i nacionalne simbole. Na zvaničnim mestima i skupovima simboli i zastave naroda koriste se samo uz zastavu i simbole koje u Vojvodini važe kao državni.
Praćenje ostvarivanja prava i rešavanje sporova
Uspostaviće se mehanizam za praćenje ostvarivanja prava svih naroda u Vojvodini, kao i organi za rešavanje sporova.
Na nivou Vojvodine tu funkciju vrsiće Parlament Vojvodine, odnosno Veće naroda. Njima će biti dostupni svi podaci koji se odnose na ostvarivanja prava naroda. Ovo telo ima kompetenciju da odlučuje o svim onim pitanjima čije rešavanje nije u nadležnosti nekog drugog organa na nivou Vojvodine.
Pravo da se obrate ovom telu imaju pojedinci koji smatraju da su na bilo koji način diskriminisani, ili da se im negirana neka od raspoloživih prava, grupe zaintresovanih ljudi, organizacije i institucije, organi presonalne samouprave, ili političke organizacije čiji programski ciljevi obuhvataju zaštitu prava određenog naroda.
Vojvodina prihvata medjunarodnu arbitražu za rešavanje sporova koji nisu mogli biti rešeni na nivou Vojvodine, ili na nivou neke buduće (jugoslovenske) zajednice na ovom prostoru.
Novi Sad, maj 1992
Ostalo u Program LSV
Komentari
Izrazite svoje misljenje...
Morate biti ulogovani za komenarisanje.

